Littlebricksfusion's video: Krunoslav Ki o Slabinac - etir Konja Vrana

Krunoslav Kićo Slabinac - Četir` konja vrana Narodna pjesma, album "Oj, garava, garava" 1987. godine Raritet:) Upload without commercial interests by http://www.youtube.com/user/Littlebricksfusion Cetir` konja vrana Cetir` konja vrana Nisu potkovana Ustaj lane Potkuj vrane Pa lezi uza me Cetir` konja vrana Nisu ocesana Ustaj lane Cesaj vrane Pa lezi uza me Cetir` konja bijela Nisu slame jela Ustaj lane Podaj slame Pa lezi uza me Biografija I dio: Postovani citatelji Barikade, Naš vremeplov je spreman za put i opremljen je sa svime što je potrebno za jednu vremensku ekspediciju. Mi krećemo za Petrinju, u vrijeme daleke 1967. godine, da posjetimo Nadira Efendića, autora ovog članaka, koji se tada nalazio u tom gradu. Petrinja, Hrvatska, imala je te 1968. godine, kao i danas, samo jednu atrakciju, a to je bila svima poznata mesna industrija Gavrilović. Pritisak na startno dugme i mi se nalazimo u Petrinji, 1967. godine, preciznije kazano, iznad velikog vojnog objekta, t.j. kasarne i velikog dvorišta iste. Srećom, nevidljivi smo, tako da iznad kasarne možemo lebdjeti u miru. Malo smo previsoko da prepoznamo Nadira Efendića koji je rezervni oficir u toj kasarni. Fizičari bi rekli, dva Nadira Efendića mogu postojati samo u vremenskom putovanju na Barikadi! Kasarna kao i svaka kasarna, ništa posebno, osim da vidimo da su na velikom dvorištu kasarne postavljeni stupovi sa zvučnicima iz kojih se čuje glasna muzika. U kratko vrijeme smo iz tog razglasa više puta čuli jednu pjesmu i to pjesmu "Plavuša". Vojnik koji je mjenjao gramofonske ploče najavio je svaki puta tu pjesmu sa: "Plavuša" u izvedbi Kiće Slabinaca. Budući da se ništa više ne dešava i da smo istu pjesmu u izvedbi Kiće Slabinaca čuli već tri puta, mi krećemo dalje, u Split, 1979. godine. U Splitu se upravo održava Splitski festival na kome su po tradiciji lokalni "matadori" bili nepobjedivi. Mi ponovo čujemo onaj isti glas kojeg smo čuli u Petrinji, t.j. Kićo Slabinac pjeva i u Splitu, ali ovoga puta svoju kompoziciju, "Serenada". Dolazi glasanje i dešava se čudo. Jedan pjevač bez dalmatinskog dijelekta pobjeđuje na Splitskom festivalu. Mislim da je vrijeme da malo detaljnije vidimo tko je taj Kićo Slabinac. Kićo Slabinac, punim imenom Krunoslav Slabinac, rođen je u Osijeku ratne, 1944. godine. Po njegovim ranijim izjavama može se vidjeti da nije previše volio školu. Već u osmogodišnoj školi počeo je da glumi u dječijem kazalištu, što pokazuje da je Slabinac veoma rano razvio umjetničke sklonosti. Svirao je rado tamburicu, što nije čudo jer je to instrument kojeg je on sretao na svakom koraku. Prvi susret sa muzikom Elvisa Presleya doveo je do toga da je Kićo Slabinac zaborovio tamburicu i od tada je za njega postojala samo gitara. Kićo Slabinac imao je sreću da su njegovi roditelji bili spremni da mu plate učitelja gitare, ali klasična muzika bila je Kići Slabincu dosadana. Za njega je postojao samo Rock 'n' Roll i već krajem 50-tih godina Kićo Slabinac je počeo da se sa gitarom pojavljuje na plesnjacima. Kićo je poceo da nastupa u grupi Tornado, a nešto kasnije oni su se pretovorili u grupu Kon-Tiki. To su sve bili aktiviteti koji su bili na uskoj lokalnoj razini. Ozbiljan početak bio je sa osnivanjm grupe "Dinamiti" sa kojom je Kićo Slabinac doživio prve uspjehe u karijeri. Na takmičenjima rock grupa, oni su pobjedili u Zagrebu i Beogradu. Problem svih grupa u ex-YU bio je nedostatak dobrih instrumenata i pojačala. Pojačala vlastite izrade, sa radiocijevima, nisu imala dovoljno snage za potrebe jedne rock grupe. Dinamiti su taj problem pokušali da riješe tako što su otišli na gostovanje u Njemačku. Na žalost, dva poziva u vojsku su prekinula njihov boravak u Njemačkoj i time je njemačka karijera Kiće Slabinaca zauvjek otišla u vjetar. ... Nastavak teksta: http://www.barikada.com/vremeplov/kao_nekad_u_8/2007-06-25_krunoslav_kico_slabinac.php