sLANA KUHArica's video: RADOST

Mojem suprugu…. 14.5.2013. Prošlo je 1830 dana. Čini se malo, no iako brojka nije nimalo važna, upravo toliki broj dana jedna se žena zove tvojom i upravo to ju čini najsretnijom i najponosnijom na svijetu. Mene. Sjećam se tog dana, silno sam htjela da ostane jasno urezan u pamćenje cijeli život. Ni to jutro nije bilo uobičajeno. Bilo je naše. Popili smo kavu, donio si mi cvijeće, ručali smo. Sjećaš li se koliko je Kiara bila uzbuđena? Došla nam je Žana, našminkala me, obukli smo se, uredili smo našu djevojčicu, sjeli u tvoj mali auto i odvezli se matičaru. Ajme kako sam bila mirna, sretna, ponosna. Nisam se željela opterećivati svadbom, gostima, rasporedom sjedenja, svime onime čime se svaka mladenka opterećuje. Htjela sam biti što više u tvom zagrljaju, plesati skoro samo s tobom, uživati u svakoj sekundi. Sjećaš se da smo prvi otišli s naše svadbe? Maštali smo o tome kako će nam izgledati Marla, kakav život želimo, kako će nam izgledati kuća jednog dana. Zaspali smo zagrljeni, uspavao si me šapatom “danas, sutra, zauvijek, ti si meni ljubav”. Sviđa mi se da smo to ugravirali u naše prstene. Toliko smo toga postigli u tih 1830 dana… stvorili toliko toga….Stvorili smo RADOST. Pogledaj danas naše blago, naše tri djevojčice. Neću reći da nismo imali loših i teških dana, ali smo iz svakoga izašli jači, povezaniji. Hvala ti što si me uvijek poštivao kao svoju ženu, majku, svoju najbolju prijateljicu, što si baš uvijek strpljiv i pun ljubavi. Kako da ti zahvalim što sam ti baš uvijek na prvom mjestu? ČIme sam to zaslužila? Ne znam. Potpuno sam svjesna siline tvoje ljubavi i vjerojatno me to čini toliko stabilnom, sretnom i ispunjenom. Dobro, nisam baš uvijek stabilna i imam grozne mane… hvala ti što ih trpiš. I u ovom trenutku dok ovo pišem, imam osjećaj da uopće ne mogu izraziti sve što prema tebi osjećam, no znam da te samo moje srce zna, onako kako to zna samo ljubav. Nisam sigurna da bih mogla disati bez tebe, koliko god to zvučalo otrcano. Jednoga dana i naše će djevojčice odrasti, otići od nas, živjeti svoje živote. Ostat ćemo ti i ja. Neka nam ti dani s njima traju što duže, neka su što duže malene, no kada do toga i dođe, ostajemo ti, ja i naša klupica ispod drveta, da ostarimo na njoj zagrljeni. Ti si polovica moje duše, pola svega mojega, moj život, moja RADOST. Upravo zato ti ovo i poklanjam, da te prati i uvijek podsjeti da si moj život, da mene nema bez tebe. Htjela sam ti pokloniti uspomenu, sebe, nas četiri i nadam se da ti se sviđa. Danas, sutra, zauvijek. Voli te tvoja žena. Sretna ti 5. godišnjica braka. Music&lyrisc: Andrea Čubrić - hvala ti što si me saslušala, pretočila to u pjesmu i stvorila Radost. There is no one like you. Recorded & edited by Suzana Arslani (najvažnije da smo preživjele u šumi, sad možemo sve). Hvala ti. Za sve vas koji u ovome vidite spektakularne naslove o povratku pjevanju – apsolutno NE, HVALA! Ako se pitate zašto, čemu? Zato jer mogu, hoću. Za njega.